petak, 08.06.2012.
Andaluzijski pas i Zlatno doba
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 23.09.2010. u 21.00 h
Andaluzijski pas (Un chien andalou)(1928.)
Režija: Luis Buńuel, Salvador Dalí
Scenarij: Luis Buńuel, Salvador Dalí
Uloge: Pierre Batcheff, Simone Mareuil, Jaime Miravilles, L. Buńuel.
Muškarac izlazi noću na balkon, promatra nebo (mjesec, oblake), a potom britvom reže oko djevojke. Slijede tek mjestimice realistički motivirana događanja: biciklist se vozi ulicom i padne, nakon čega se nađe u djevojčinoj sobi, nepoznata androgina osoba strada u prometnoj nesreći, djevojka odbija biciklista kojeg nepoznati stranac potom maltretira pa ga biciklist ubija. Nakon dvoboja slijedi završni, pomalo opuštajući, ali jednako ambigvitetan prizor na obali.
Manifestno ostvarenje film. nadrealizma i vrhunski primjer cjelokupne franc. avangarde 1920-ih, prvi film L. Buńuela klasik je nij. filma. Zbivanja su u svakomu pojedinom fragmentu realistički predočena, no veze među prikazanim predmetima su neobične i fantastičke (očit utjecaj Dalíja) – npr. ulaz u mravinjak na dlanu, odnosi među likovima iracionalno su utemeljeni, a razvoj događanja u sceni neočekivano se prekida. Veze među scenama asocijativne su naravi, izmiču konvencionalnim objašnjenjima, a scene se nižu gotovo prema glazb. ritmičkim modelima u kojima se precizno izmjenjuju signali ugode i neugode. Film se tumači kao slijeđenje prirode i »logike« sna (simboličnost, vremensko-prostorna skokovitost) i očito je nastao pod utjecajem psihoanalitičkih teorija S. Freuda. Može se, međutim, tumačiti i kao korespondentan knjiž. struji romana struje svijesti (»snimljeni unutarnji monolog«). Cilj mu je u nadrealističkoj težnji otkrivanja alternativne stvarnosti, koja je nadrealistima prihvatljivija i suprotstavljena konzervativnoj, malograđanskoj, nepotpunoj i obmanjujućoj realist. verziji. Ta je alternativna stvarnost slobodnije pokazana, ali je i duboko uznemirujuća: upozorava na sveprisutnost smrti, podloga joj je libidinozna, očituje se kao niz neobuzdanih provala sadržaja potisnutih u podsvijest. Također, cilj je bio i u provokaciji, što se očituje i u dadaističkim elementima nasumičnosti, npr. zbunjujućim natpisima koji aludiraju na konvencije nij. igr. filma (»Bilo jednom...«, »Nakon osam godina«, »Prije šesnaest godina«), a još više u naturalističkim prizorima (rezanje oka, dodirivanje golih ženskih grudi, dlačice koje asociraju na genitalije). Film je izazvao »javni skandal«, a stvaralačka tendencija koju je promovirao našla je, zbog rasapa nadrealističkoga kruga i pojave zv. film. tehnologije, tek vrlo rijetkih neposrednih sljedbenika. Ozvučen je pod Buńuelovom supervizijom 1960 (s glazb. pratnjom iz Tristana i Izolde R. Wagnera).
(izvor, A. Peterlić, HFL)
Zlatno doba (L’Age d’or)(1930)
Režija: Luis Buńuel
Scenarij: L. Buńuel, Salvador Dalí
Uloge: Gaston Modot, Lya Lys, Max Ernst, Pierre Prévert, Caridad de Laberdesque, Lionel Salem.
Film započinje pseudodok. snimkama života škorpiona. Slijede prizori dvojice izgladnjelih meks. bandita na stjenovitoj morskoj obali, potom ceremonija postavljanja temeljnoga kamena grada Rima, koju prekida pokušaj vođenja ljubavi jednog para. Nakon što ih razdvoje, muškarac zamišlja djevojku čiji otac, markiz, organizira primanje u svojoj vili. Tamo dolazi do niza čudnih događaja.
Buńuelov prvi samostalno režirani film za središnji interes ima manifestacije seksualnih nagona i želja, čije ostvarenje kontinuirano onemogućavaju obrasci buržoaskog društva. Prožet erotikom (npr. čuvena scena žene koja siše palac kipa) i uzdižući koncept »lude ljubavi« (l’amour fou), film otvoreno ironizira i kritizira kršć. dogme i samu instituciju Crkve (počevši od kadrova kostura u biskupskoj odjeći do završne scene orgije – s asocijacijama na De Sadea – u kojoj jedan lik sudjeluje odjeven u Krista) ali i građanski poredak, posebice ravnodušnost njegovih pripadnika, predstavljajući seksualnost i nadrealist. simboliku kao sredstva subverzije tog poretka. Ujedno i prvi redateljev film u kojemu se uz nadrealist. komponente javljaju i one realističke – veće jedinstvo radnje, vremena i mjesta (usprkos temeljno fragmentarnoj, disjunktivnoj strukturi) te precizno slikanje mentaliteta, realiziran je zahvaljujući financijskoj potpori vikonta de Noaillesa (koji je bio mecena i J. Cocteaua i Mana Raya). Isprva odobren za prikazivanje, izazvao je prosvjede Crkve i, naposljetku, napade profašističkih organizacija te je zabranjen za prikazivanje – službeno sve do 1980.
- 11:36 -
Ciklus filmova Luisa Bunuela
Poštovani,
Paluba 7 poziva vas na lipanjski ciklus filmova, posvećen redatelju Luisu Bunuelu. Projekcije će se odvijati po sljedećem rasporedu:
8.6. ANDALUZIJSKI PAS (Un Chien Andalou, 1929) i
ZLATNO DOBA (L'Age d'Or, 1930)
15.6. ANĐEO UNIŠTENJA (El angel exterminador, 1962)
22.6. LJEPOTICA DANA (Belle de Jour, 1967)
29.6. FANTOM SLOBODE (Le Fantome de la liberte, 1974)
Projekcije su petkom u 21 h, u Radničkom domu, Radnički trg 5 (kod pijace). Ulaz je slobodan.
Pridružite nam se na jedinom kinotečnom programu u gradu, jer na Palubi 7 najbolje filmove gledam! Vidimo se!
- 11:30 -
petak, 24.02.2012.
Uvrnuti filmovi na Palubi7
Paluba 7 je za veljaču-ožujak 2012.g. priredila ciklus uvrnutih filmova (u biti, prevladavaju komedije, ali se ne ponavljamo pa nismo željeli napisati opet ciklus komedija, koji smo imali prije 3 godine...), tako da ako želite se nasmijati i opustiti, evo i termina projekcija:
24.2. STANLIO I OLIO: LETEĆA KATASTROFA (The Flying Deuces, 1939)
r: A. Edward Sutherland
2.3. MLADI FRANKENSTEIN (Young Frankenstein, 1974)
r: Mel Brooks
9.3. DR; STRANGELOVE (Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb, 1964)
r: Stanley Kubrick
16.3. BRAZIL (Brazil, 1985)
r: Terry Gilliam
23.3. SILOM DADILJA (Bringing Up Baby, 1938)
r: Howard Hawks
30.3. ANNIE HALL (Annie Hall, 1977)
r: Woody Allen
Projekcije su, kao i obično, petkom u 21 h, u Radničkom domu (Radnički trg 5, kod pijace). Ulaz je slobodan. Više informacija na:
Facebook: Paluba 7
blog: paluba7.blog.hr
- 10:47 -
petak, 09.12.2011.
Žuta podmornica - poetsko - filmska tribina
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 09.12.2011. u 20.00 h
Ž U T A P O D M O R N I C A
''Kameleon & Mreža'' i ''Paluba 7''
organiziraju poetsko-filmsku tribinu ''Žuta podmornica''
~ psihodelična iskustva rock stvaralaštva ~
Sponzor: Lions klub Brođanka
Scenarij:
*
Spot: ''Yellow Submarine'' ~ The Beatles
*
Kratki pozdrav, najava
*
Svirka uživo: ''Chrystal Ship'', The Doors ~ Slaven
*
Slaven: o pjesmi i tekstu
Željko: prijevod cijele pjesme
*
Spot: ''White Rabbit'' ~ Jefferson Airplane
*
Željko: prijevod cijele pjesme
Goran: o zvuku San Franciska
Željko: omoti ploča Beatlesa
*
Spot: ''Wellcome into the machine'', Pink Floyd
*
Željko: prijevod cijele pjesme
Svi: rasprava o psihodeliji (Zigi)
*
Svirka uživo: ''Avalanche'', Leonard Cohen ~ Slaven
*
Slaven: o pjesmi i tekstu
Željko: prijevod cijele pjesme
*
Video klip: ''Howl'', Alen Ginsberg, prvi dio
*
Željko: prijevod prvog dijela
Goran: o hipi pokretu
Svi: rasprava o psihodeliji
*
Svirka uživo: ''Sad Eyed Lady of the Lowland'', Bob Dylan ~ Slaven
Željko: prijevod dvije strofe
*
Pozdrav, najava animiranog filma
''Yellow Submarine''
- 11:04 -
petak, 25.11.2011.
Oh, gospođo Robinson!
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 30.09.2010. u 21.00 h
Diplomac (The Graduate)(1967)
Režija: Mike Nichols
Scenrij: Buck Henry i Calder Willingham (prema romanu Ch. Webba)
Ul.: Dustin Hoffman, Anne Bancroft, Katharine Ross, William Daniels, Murray Hamilton, Elizabeth Wilson.
Otuđeni i dezorijentirani Benjamin Braddock završio je studij. Njegovi imućni roditelji žele da počne graditi karijeru, a gđa Robinson, sredovječna privlačna supruga očeva partnera, uvodi ga u seks. Benjamin se međutim zaljubi u Elaine, privlačnu i nevinu kći Robinsonovih.
Temeljno jednostavnu priču ambigvitetna svršetka, žanrovski u modusu humorne melodrame sa satiričnim elementima, M. Nichols (Oscar za režiju) stilski je nadopunio modernističkim postupcima te prilagodio senzibilitetu 1960-ih. Raspon se primijenjenih formalnih postupaka kreće od montažnih sklopova s drastično neočekivanim izmjenama kuta i plana snimanja, preko poigravanja odnosom subjektivnog i objektivnog kadra te postavljanja u isti dramski prostor različitih vremensko-prostornih zbivanja do uporabe kosoga kadra, preklapanja zvuka sljedećega kadra sa slikom prethodnog, radikalne uporabe zooma, flash kadrova i repetitivnih kadrova, intenzivne uporabe krupnih planova te znakovitih kompozicija kadra.
Iako vezan za kontrakulturu 1960-ih (napose motivom sukoba korumpiranih starijih naraštaja i »nevine« mladeži), film ne operira polit. motivima, a socijalni su potisnuti u korist individualne psihol. problematike. Povezujući žanrovsku tradiciju i privlačne melodije Simona i Garfunkela s naslijeđem Ejzenštejna i Godarda te duhom vremena, Diplomac je postao najpopularnijim izdankom kratkotrajnoga holivudskog modernizma.
izvor (HFL, D. Radić)
- 13:40 -
Let iznad kukavičjeg gnijezda
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 23.09.2010. u 21.00 h
Let iznad kukavičjega gnijezda (One Flew Over the Cuckoo’s Nest)(1975)
Režija: Miloš Forman
Scenarij: Lawrence Hauben, Bo Goldman, prema romanu Kena Keseya
Uloge: Jack Nicholson, Louise Fletcher, William Redfield, Will Sampson, Brad Dourif, Michael Berryman, Danny DeVito
Osuđen zbog silovanja, McMurphy je prebačen u psihijatrijsku bolnicu, gdje grupna terapija bolničarke Ratched i velike doze lijekova, prije svega umirujućih sredstava, oduzimaju pacijentima individualnost i svaku želju da išta promijene u ispraznu životu potpuno nalik vegetiranju. McMurphy se s time ne miri pa pokušava povesti pobunu protiv strogih, često i besmislenih normi, no time dolazi u sukob s Ratched i sustavom koji ona predstavlja.
Na jednoj razini, zahvaljujući sjajnim interpretacijama Nicholsona i Fletcher, film je uzbudljiva borba dvaju snažnih osobnosti, koju Forman koristi (uz dojmljivu sliku ludnice kao metafore suvr. svijeta) da bi iskazao jednu od najčvršćih karakteristika svojega autorskog svijeta – borbu pojedinca protiv autoritarnog društva, pri čemu se ne referira samo na svoju domovinu, tada komunističku Čehoslovačku, nego i na pojave u demokratskim zemljama poput SAD-a.
Jedan od najzapaženijih filmova 1970-ih, nagrađen je Oscarima za najbolji film, režiju, gl. mušku (J. Nicholson) i žensku ulogu (L. Fletcher), scenarij prema knjiž. djelu, uz nominacije za epizodnoga glumca (B. Dourif), kameru, montažu i glazbu. Također je pokazao kako se tada Forman mogao vrlo svrhovito prilagoditi amer. načinu realizacije filma, odustajanjem od improvizacija i prihvaćanjem čvrste dramaturgije te iznimnom vještinom u izlaganju zanimljive fabule brzim ritmom. Pritom je ipak sačuvao mnoge odlike svojega stila, posebice humora u detaljima, kao protuteži temeljnoj tragici priče.
(izvor: HFL, T. Kurelec)
- 13:28 -
"Are you talking to me?"
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 16.09.2010. u 21.00 h
Taksist (Taxi Driver)(1976)
Režija: Martin Scorsese
Scenarij: Paul Schrader
Uloge: Robert De Niro, Jodie Foster, Cybill Shepherd, Harvey Keitel, Peter Boyle, Leonard Harris.
Psihotični vijetnamski veteran, taksist Travis Bickle, vozeći se ulicama New Yorka intenzivno doživljava svoja poznanstva sa ženama – s pristojnom polit. aktivisticom Betsy (koju izvodi u pornokino) i s dvanaestogodišnjom prostitutkom Iris (koju želi izvesti na pravi put). Razmišljajući i o atentatu na kandidata na predsjedničkim predizborima, Travis se odlučuje na obračun s Irisinim svodnikom Sportom.
Jedno od ključnih djela amer. filma 1970–ih, T. je likovno-scenografski te dramaturški čvrsto lociran u New York, pa je kritika govorila o vrhunskom djelu »realistične« tendencije razdoblja. Film se odlikuje dojmljivom fotografijom i glazbom te preciznom modernističkom režijom, više usmjerenom na prikaz psihol. rastrzanosti junaka nego na neklasično izlaganje događaja te lišenom romantizacije nasilnoga gubitništva kriminalaca (za razliku od drugog vrhunskog primjera sličnih tendencija u amer. kinematografiji ’ Bonnie i Clyde), a s iznimno dojmljivim vrhuncem u sceni krvave pucnjave kojom Bickle postaje svojevrstan amer. junak.
Scenarij P. Schradera, nadahnut stvarnim pokušajem umorstva guvernera Alabame, također oslonjen i na Bressonova ’ Džepara, Sartreovu Mučninu i Zapise iz podzemlja F. M. Dostojevskoga, razrađen je u potresan prikaz junakove neurotične postvijetnamske egzistencije, u interpretacijama ugl. smještane u kontekst propasti kontrakulturnih pokreta iz 1960-ih te krize identiteta amer. muškarca. Komercijalno prilično uspješan, film je popraćen ugl. pozitivnim kritikama, unatoč zamjerkama izrazitoj nasilnosti, utjecajima novoga vala te (osobito od strane marksističkih kritičara) ograničavanju velikih društv. problema na perspektivu pojedinca. Nominiran za četiri Oscara (i za najbolji film), u Cannesu je osvojio Zlatnu palmu, označivši definitivnu redateljevu afirmaciju u svj. razmjerima. Utjecao je na amer. (npr. Q. Tarantino) i eur. film (npr. Mržnja M. Kassowitza, 1995).
(izvor: HFL, T. Kurelec)
- 13:09 -
četvrtak, 15.09.2011.
NOVI HOLLYWOOD na Palubi 7
Nakon ljetne pauze počinje novi ciklus projekcija, posvećen novoholivudskom filmu. Projekcije će tijekom rujna i listopada ići ovim redom:
16.9. TAKSIST (Taxi Driver, 1976)
r: Martin Scorsese
23.9. LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA (One Flew Over the Cuckoo's Nest, 1975)
r: Miloš Forman
30.9. DIPLOMAC (The Graduate, 1967)
r: Mike Nichols
7.10. PSI OD SLAME (Straw Dogs, 1971)
r: Sam Peckinpah
14.10. PASJE POSLIJEPODNE (Dog Day Afternoon, 1975)
r: Sidney Lumet
21.10. TV-MREŽA (Network, 1976)
r: Sidney Lumet
Projekcije su petkom u 21 h, u Radničkom domu (Radnički trg 5, kod pijace), ulaz je slobodan. Nadamo se da ćete prisustvovati projekcijama ovih odličnih filmova. Evo i uvoda u to što ćemo gledati, što je to novoholivudski film, te ponešto o svakom filmu iz ciklusa:
NOVI HOLLYWOOD - holivudski film 2. pol. 60-ih i 70-ih
Novo, novo, novo vrijeme- pjevali su nekad Buldožeri... Potreba za novim, drukčijim, svježijim filmotvorstvom zapljusnula je i amer. kinematografiju sredinom 60-ih. Što je dovelo do toga? Svakako, došlo je do zamora materijala i holivudskih studija i režisera klasičnog narativnog stila. Neke teme i žanrovi su se istrošili (kriza SF-a i mjuzikla, vesterna kao holivudskog žanra par excellence, flopovi pov. spektakala poput Kleopatre...), televizija je otela dio publike (naročito starije), a stasala je i nova generacija kino-posjetitelja ("baby boom" generacija održava kakav-takav posjet, čineći čak tri četvrtine ukupnog gledateljskog puka). Odrasta tako i nova generacija filmaša koja se ne libi pogledati i preko bare pa pokupiti ponešto i od franc. novovalovaca (Truffaut, Godard i ekipa) te eur. velikana režije poput Bergmana i Antonionija... Dodamo li tome i vanjske utjecaje poput formiranja novih supkulturnih i kontrakulturnih
skupina, sjenu koju je bacio vijetnamski rat te konačno labavljenje produkcijskog koda koji je dopuštao slobodniji prikaz seksa i nasilja na filmu i voila- dobili smo okvir za sliku novoholivudskog filma!
A trajao je on, ugrubo, od 1967 (navijestili su ga te godine Bonnie i Clyde te Diplomac) pa sve do kraja 70-ih (kad su filmska "derišta" Spielberg i Lucas svojim ljetnim blockbusterima Raljama i Star Warsima utrli novi put) ili još točnije 1980. kad je nadvestern Vrata raja, režisera M. Cimina, veličanstveno propao u kinima. Režiseri poput Scorsesea, Coppole, Altmana, Bogdanovicha, Ashbyja, Friedkina, veliki glumci (Nicholson, Hoffman, De Niro, Pacino, Jane Fonda, Faye Dunaway) i britki scenaristi otvaraju nove teme, kritičniji su prema društveno-političkim zbivanjima (Ponoćni kauboj- prikaz velegradske otuđenosti, antivesterni- naličje osvajanja Divljeg zapada, novonastali filmovi ceste...). Prikazuje se i život zapostavljenih manjinskih grupa- katolika, Židova (W. Allen) te Indijanaca i crnaca, čija se tragičnost i obespravljenost otvorenije prikazuje.
Hollywood se svojom renesansom najviše u svojoj povijesti približio nezavisnom, autorskom filmu, stoga smo presjek filmova tog razdoblja odlučili prikazati u jesenskom ciklusu Palube 7. Šest filmova Novog Hollywooda predstavljamo SAD:
NOVI HOLLYWOOD- 6 filmova ukratko
Paluba 7 ne čuva adute za zadnji štih, pa će dečkom i devetkom ciklusa istjerati sve sumnje treba li se jesenskim petcima zaputiti u Radnički dom: 16. rujna ciklus otvara Taksist, Zlatnom palmom nagrađena drama M. Scorsesea. De Niro je njujorški taksist (Are you talkin' to me?) koji ne želi čekati "da padne kiša koja će sprati sve ovo smeće s ulice". Vijetnamski veteran koji vozi bilo kuda, bilo kada jedan je od ključnih likova amer. filma 70-ih, stoga ne propustite prvu projekciju Palube 7.
Tjedan nakon imamo film s još jednom velikom facom; Jack Nicholson je Randal P. McMurphy, antiestablišment-pametnjaković koji završi u raljama psihijatrijske bolnice i zloglasne sestre Ratched (L. Fletcher). Film je režirao češki prebjeg Miloš Forman, po romanu Kena Keseya; osvojio je svih 5 glavnih Oscara (film, režija, scenarij, m. i ž. glavna uloga) što je uspjelo još samo dvama filmovima u povijesti (Dogodilo se jedne noći, iz '34 te Kad jaganjci utihnu, iz 1991.).
Treći i četvrti film dijele istog glumca, čuvenog "nosonju" Dustina Hoffmana (1937), pobornika znane Metode (uživljavanja u lik koji tumači). Prvo ćemo ga gledati kao zbunjenoga Benjamina u, za ono vrijeme skandaloznom, "Diplomcu" M. Nicholsa (režijski Oscar), kao hipotenuzu ljubavnog trokuta majka-kćer-studoš, a sve garnirano prekrasnim soundtrackom dua Simon-Garfunkel. Ponešto su drukčiji "Psi od slame" poznatog redatelja tzv. holivudske desnice Sama Peckinpaha. Hoffman je ovdje mirni prof. matematike čiji brak s atraktivnom plavušom puca pod pritiscima. Seksa i nasilja ne fali, kontroverzna scena silovanja još i danas izrabljuje emocije gledatelja iako su nas režiser Divlje horde, a i godina u kojoj su nastali i Prljavi Harry i Francuska veza i Shaft i Paklena naranča navikli na nove standarde u prikazu nasilja i seksa na filmu...
I posljednja dva filma ciklusa dijele nešto zajedničko- redatelja Sidneya Lumeta (rođenog 1924, a preminulog upravo ove, 2011. g.) od čijih smo mnogih poznatih naslova odabrali dva; prvi je Pasje poslijepodne, snimljen po istinitom događaju o pljački banke koja pođe po zlu (pljačkaši su kumovska braća Pacino i Cazale), dok je i drugi film, TV-mreža (1976. je pokupio 4 zlatna kipića), nadahnut istinitim događajima i razotkriva dvostruki moral tv-kompanija te golemi utjecaj tog medija na ljude i društvo u cjelini. Tako ćemo filmom jednog od društveno najangažiranijih redatelja zatvoriti ciklus Novog Hollywooda. Za sve filmove vrijedi isti poziv i isto mjesto, petkom u 21 sat, u Radničkom domu, novi ciklus Novog Hollywooda ove jeseni na Palubi 7!
- 00:35 -
petak, 10.06.2011.
Steve McQueen
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 03.06.2010. u 21.00 h
Bullitt (1968.)
Režija: Peter Yates
Scenarij: Harry Kleiner, Alan Trustman, Robert L. Fish
Uloge: Steve McQueen, Norman Fell, Simon Oakland, Ed Peck, Robert Duvall, Joanna Cassidy
Film kojem pripusuju najbolju auto potjeru ikad viđenu na velikom ekranu sa Stevom McQueenom u ulozi old school policajca.
Steve McQueen je Frank Bullittt, proslavljeni policijski poručnik iz San Francisca. Njegov najnoviji zadatak je čuvanje slavne osobe, zaštićenog svjedoka koji bi trebao pomoći u raskrinkavanju mreže organiziranog kriminala u Chicagu. Nakon što je njegov čovjek ubijen u svojoj hotelskoj sobi, baš kao i jedan od detektiva, gradski tužitelj (Robert Vaughn) gubi živce što će posebno osjetitii Bullitt koji kreće u potragu za ubojicom. Njegov sve samo ne by the book način rada ne nailazi na odobravanje nadređenih no to ne ga ne brine previše.
'Bullitt' prikazuje predstavnike zakona u pozitivnom, humanom kontekstu u vrijeme kada su momci u plavom bili na žestokom udaru kritike javnosti. Proglašavani su neprijateljima naroda i slobode, korumpiranim svinjama koje više nego itko koriste svoj položaj u nečasne svrhe. Riječ je o filmu koji je McQueenu nakon uspješnica poput 'Thje Magnificent Seven' i 'The Great Escape' učvrstio status velikog glumca, drami koja svoj uspjeh duguje prije svega spektakularnoj, 15minutnoj potjeri na ulicama San Francisca.
Warner je 1968. sklopio ugovor sa Fordom koji ih je obvezao na korištenje vozila tog proizvođača automobila u svim svojim filmovima. Glavna je zvijezda bio Ford Mustang 390 po prvi puta predstavljen 1964. Tzv. 'Stang' jedan je od najprodavanijih manjih Fordovih automobila. Prije početka snimanja potjere McQueen je zaključio kako bi bilo glupo gledati potjeru dvaju istih automobila te su jednog Mustanga zamjenili nešto većim Dodge Chargerom. Oba su automobila imala V-8 motore i, da li je potrebno naglasiti, bili su jako, jako brzi.
Još fascinantnija je potjera koja se odvijala na strmoglavim ulicama San Francisca pri brzinama većim od 130 kn/h na cestama na kojima je gotovo nemoguće voziti više od 30 km/h ukoliko želite sačivati auto u jednom komadu. Stubišta velike poslovne zgrade puna ljudi bila su, uz prenatrpane gradske ulice samo jedno od poprišta zaista spektakularne potjere s kojom bi mogli usporediti eventualno onu u 'Francuskoj vezi'.
(izvor: filmski.net)
- 18:14 -
četvrtak, 09.06.2011.
Brigitte Bardot
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 03.06.2010. u 21.00 h
I Bog stvori ženu (Et dieu... crea la femme)(1956.)
Režija: Roger Vadim
Scenarij: Roger Vadim, Raoul Lévy
Uloge: Brigitte Bardot, Curd Jürgens, Jean-Louis Trintignant, Jane Marken, Jean Tissier
Juliete je osamnaestogodišnja seks-bomba bez roditelja. Udaje se za naivnog Michelea suočena s povratkom u sirotište, no onaj tko bi mogao unijeti pomutnju u tu, ionako krhku vezu, jest Micheleov brat Antoine. Juliete uskoro mora odlučiti znači li joj nešto poštovanje koje uživa od Michelea ili će se vratiti starom načinu života...
Opora erotska melodrama mediteranske ambijentacije, koja afirmira iskrenost osjećaja i seksualnu slobodu kritizirajući jalov mačizam i malograđansko licemjerje, proslavila je njegovu tadašnju suprugu Brigitte Bardot te pridonijela inauguraciji novog vala.
Brigitte Bardot je prvo bila fotomodel. Zapaža je tadašnji asistent režije i budući suprug Roger Vadim, čijim redateljskim debijem I Bog stvori ženu (1956), nakon nekoliko manjih uloga, postaje svjetska zvijezda i »seks-simbol«, u tipu tzv. nimfete – djetinjaste, senzualne i seksualno poduzetne mlade djevojke. Poznata kao BB, osvojila je i američku publiku ugavnom sličnim, tipiziranim ulogama.
- 18:39 -