petak, 09.12.2011.
Žuta podmornica - poetsko - filmska tribina
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 09.12.2011. u 20.00 h
Ž U T A P O D M O R N I C A
''Kameleon & Mreža'' i ''Paluba 7''
organiziraju poetsko-filmsku tribinu ''Žuta podmornica''
~ psihodelična iskustva rock stvaralaštva ~
Sponzor: Lions klub Brođanka
Scenarij:
*
Spot: ''Yellow Submarine'' ~ The Beatles
*
Kratki pozdrav, najava
*
Svirka uživo: ''Chrystal Ship'', The Doors ~ Slaven
*
Slaven: o pjesmi i tekstu
Željko: prijevod cijele pjesme
*
Spot: ''White Rabbit'' ~ Jefferson Airplane
*
Željko: prijevod cijele pjesme
Goran: o zvuku San Franciska
Željko: omoti ploča Beatlesa
*
Spot: ''Wellcome into the machine'', Pink Floyd
*
Željko: prijevod cijele pjesme
Svi: rasprava o psihodeliji (Zigi)
*
Svirka uživo: ''Avalanche'', Leonard Cohen ~ Slaven
*
Slaven: o pjesmi i tekstu
Željko: prijevod cijele pjesme
*
Video klip: ''Howl'', Alen Ginsberg, prvi dio
*
Željko: prijevod prvog dijela
Goran: o hipi pokretu
Svi: rasprava o psihodeliji
*
Svirka uživo: ''Sad Eyed Lady of the Lowland'', Bob Dylan ~ Slaven
Željko: prijevod dvije strofe
*
Pozdrav, najava animiranog filma
''Yellow Submarine''
- 11:04 -
petak, 25.11.2011.
Oh, gospođo Robinson!
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 30.09.2010. u 21.00 h
Diplomac (The Graduate)(1967)
Režija: Mike Nichols
Scenrij: Buck Henry i Calder Willingham (prema romanu Ch. Webba)
Ul.: Dustin Hoffman, Anne Bancroft, Katharine Ross, William Daniels, Murray Hamilton, Elizabeth Wilson.
Otuđeni i dezorijentirani Benjamin Braddock završio je studij. Njegovi imućni roditelji žele da počne graditi karijeru, a gđa Robinson, sredovječna privlačna supruga očeva partnera, uvodi ga u seks. Benjamin se međutim zaljubi u Elaine, privlačnu i nevinu kći Robinsonovih.
Temeljno jednostavnu priču ambigvitetna svršetka, žanrovski u modusu humorne melodrame sa satiričnim elementima, M. Nichols (Oscar za režiju) stilski je nadopunio modernističkim postupcima te prilagodio senzibilitetu 1960-ih. Raspon se primijenjenih formalnih postupaka kreće od montažnih sklopova s drastično neočekivanim izmjenama kuta i plana snimanja, preko poigravanja odnosom subjektivnog i objektivnog kadra te postavljanja u isti dramski prostor različitih vremensko-prostornih zbivanja do uporabe kosoga kadra, preklapanja zvuka sljedećega kadra sa slikom prethodnog, radikalne uporabe zooma, flash kadrova i repetitivnih kadrova, intenzivne uporabe krupnih planova te znakovitih kompozicija kadra.
Iako vezan za kontrakulturu 1960-ih (napose motivom sukoba korumpiranih starijih naraštaja i »nevine« mladeži), film ne operira polit. motivima, a socijalni su potisnuti u korist individualne psihol. problematike. Povezujući žanrovsku tradiciju i privlačne melodije Simona i Garfunkela s naslijeđem Ejzenštejna i Godarda te duhom vremena, Diplomac je postao najpopularnijim izdankom kratkotrajnoga holivudskog modernizma.
izvor (HFL, D. Radić)
- 13:40 -
Let iznad kukavičjeg gnijezda
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 23.09.2010. u 21.00 h
Let iznad kukavičjega gnijezda (One Flew Over the Cuckoo’s Nest)(1975)
Režija: Miloš Forman
Scenarij: Lawrence Hauben, Bo Goldman, prema romanu Kena Keseya
Uloge: Jack Nicholson, Louise Fletcher, William Redfield, Will Sampson, Brad Dourif, Michael Berryman, Danny DeVito
Osuđen zbog silovanja, McMurphy je prebačen u psihijatrijsku bolnicu, gdje grupna terapija bolničarke Ratched i velike doze lijekova, prije svega umirujućih sredstava, oduzimaju pacijentima individualnost i svaku želju da išta promijene u ispraznu životu potpuno nalik vegetiranju. McMurphy se s time ne miri pa pokušava povesti pobunu protiv strogih, često i besmislenih normi, no time dolazi u sukob s Ratched i sustavom koji ona predstavlja.
Na jednoj razini, zahvaljujući sjajnim interpretacijama Nicholsona i Fletcher, film je uzbudljiva borba dvaju snažnih osobnosti, koju Forman koristi (uz dojmljivu sliku ludnice kao metafore suvr. svijeta) da bi iskazao jednu od najčvršćih karakteristika svojega autorskog svijeta – borbu pojedinca protiv autoritarnog društva, pri čemu se ne referira samo na svoju domovinu, tada komunističku Čehoslovačku, nego i na pojave u demokratskim zemljama poput SAD-a.
Jedan od najzapaženijih filmova 1970-ih, nagrađen je Oscarima za najbolji film, režiju, gl. mušku (J. Nicholson) i žensku ulogu (L. Fletcher), scenarij prema knjiž. djelu, uz nominacije za epizodnoga glumca (B. Dourif), kameru, montažu i glazbu. Također je pokazao kako se tada Forman mogao vrlo svrhovito prilagoditi amer. načinu realizacije filma, odustajanjem od improvizacija i prihvaćanjem čvrste dramaturgije te iznimnom vještinom u izlaganju zanimljive fabule brzim ritmom. Pritom je ipak sačuvao mnoge odlike svojega stila, posebice humora u detaljima, kao protuteži temeljnoj tragici priče.
(izvor: HFL, T. Kurelec)
- 13:28 -
"Are you talking to me?"
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 16.09.2010. u 21.00 h
Taksist (Taxi Driver)(1976)
Režija: Martin Scorsese
Scenarij: Paul Schrader
Uloge: Robert De Niro, Jodie Foster, Cybill Shepherd, Harvey Keitel, Peter Boyle, Leonard Harris.
Psihotični vijetnamski veteran, taksist Travis Bickle, vozeći se ulicama New Yorka intenzivno doživljava svoja poznanstva sa ženama – s pristojnom polit. aktivisticom Betsy (koju izvodi u pornokino) i s dvanaestogodišnjom prostitutkom Iris (koju želi izvesti na pravi put). Razmišljajući i o atentatu na kandidata na predsjedničkim predizborima, Travis se odlučuje na obračun s Irisinim svodnikom Sportom.
Jedno od ključnih djela amer. filma 1970–ih, T. je likovno-scenografski te dramaturški čvrsto lociran u New York, pa je kritika govorila o vrhunskom djelu »realistične« tendencije razdoblja. Film se odlikuje dojmljivom fotografijom i glazbom te preciznom modernističkom režijom, više usmjerenom na prikaz psihol. rastrzanosti junaka nego na neklasično izlaganje događaja te lišenom romantizacije nasilnoga gubitništva kriminalaca (za razliku od drugog vrhunskog primjera sličnih tendencija u amer. kinematografiji ’ Bonnie i Clyde), a s iznimno dojmljivim vrhuncem u sceni krvave pucnjave kojom Bickle postaje svojevrstan amer. junak.
Scenarij P. Schradera, nadahnut stvarnim pokušajem umorstva guvernera Alabame, također oslonjen i na Bressonova ’ Džepara, Sartreovu Mučninu i Zapise iz podzemlja F. M. Dostojevskoga, razrađen je u potresan prikaz junakove neurotične postvijetnamske egzistencije, u interpretacijama ugl. smještane u kontekst propasti kontrakulturnih pokreta iz 1960-ih te krize identiteta amer. muškarca. Komercijalno prilično uspješan, film je popraćen ugl. pozitivnim kritikama, unatoč zamjerkama izrazitoj nasilnosti, utjecajima novoga vala te (osobito od strane marksističkih kritičara) ograničavanju velikih društv. problema na perspektivu pojedinca. Nominiran za četiri Oscara (i za najbolji film), u Cannesu je osvojio Zlatnu palmu, označivši definitivnu redateljevu afirmaciju u svj. razmjerima. Utjecao je na amer. (npr. Q. Tarantino) i eur. film (npr. Mržnja M. Kassowitza, 1995).
(izvor: HFL, T. Kurelec)
- 13:09 -
četvrtak, 15.09.2011.
NOVI HOLLYWOOD na Palubi 7
Nakon ljetne pauze počinje novi ciklus projekcija, posvećen novoholivudskom filmu. Projekcije će tijekom rujna i listopada ići ovim redom:
16.9. TAKSIST (Taxi Driver, 1976)
r: Martin Scorsese
23.9. LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA (One Flew Over the Cuckoo's Nest, 1975)
r: Miloš Forman
30.9. DIPLOMAC (The Graduate, 1967)
r: Mike Nichols
7.10. PSI OD SLAME (Straw Dogs, 1971)
r: Sam Peckinpah
14.10. PASJE POSLIJEPODNE (Dog Day Afternoon, 1975)
r: Sidney Lumet
21.10. TV-MREŽA (Network, 1976)
r: Sidney Lumet
Projekcije su petkom u 21 h, u Radničkom domu (Radnički trg 5, kod pijace), ulaz je slobodan. Nadamo se da ćete prisustvovati projekcijama ovih odličnih filmova. Evo i uvoda u to što ćemo gledati, što je to novoholivudski film, te ponešto o svakom filmu iz ciklusa:
NOVI HOLLYWOOD - holivudski film 2. pol. 60-ih i 70-ih
Novo, novo, novo vrijeme- pjevali su nekad Buldožeri... Potreba za novim, drukčijim, svježijim filmotvorstvom zapljusnula je i amer. kinematografiju sredinom 60-ih. Što je dovelo do toga? Svakako, došlo je do zamora materijala i holivudskih studija i režisera klasičnog narativnog stila. Neke teme i žanrovi su se istrošili (kriza SF-a i mjuzikla, vesterna kao holivudskog žanra par excellence, flopovi pov. spektakala poput Kleopatre...), televizija je otela dio publike (naročito starije), a stasala je i nova generacija kino-posjetitelja ("baby boom" generacija održava kakav-takav posjet, čineći čak tri četvrtine ukupnog gledateljskog puka). Odrasta tako i nova generacija filmaša koja se ne libi pogledati i preko bare pa pokupiti ponešto i od franc. novovalovaca (Truffaut, Godard i ekipa) te eur. velikana režije poput Bergmana i Antonionija... Dodamo li tome i vanjske utjecaje poput formiranja novih supkulturnih i kontrakulturnih
skupina, sjenu koju je bacio vijetnamski rat te konačno labavljenje produkcijskog koda koji je dopuštao slobodniji prikaz seksa i nasilja na filmu i voila- dobili smo okvir za sliku novoholivudskog filma!
A trajao je on, ugrubo, od 1967 (navijestili su ga te godine Bonnie i Clyde te Diplomac) pa sve do kraja 70-ih (kad su filmska "derišta" Spielberg i Lucas svojim ljetnim blockbusterima Raljama i Star Warsima utrli novi put) ili još točnije 1980. kad je nadvestern Vrata raja, režisera M. Cimina, veličanstveno propao u kinima. Režiseri poput Scorsesea, Coppole, Altmana, Bogdanovicha, Ashbyja, Friedkina, veliki glumci (Nicholson, Hoffman, De Niro, Pacino, Jane Fonda, Faye Dunaway) i britki scenaristi otvaraju nove teme, kritičniji su prema društveno-političkim zbivanjima (Ponoćni kauboj- prikaz velegradske otuđenosti, antivesterni- naličje osvajanja Divljeg zapada, novonastali filmovi ceste...). Prikazuje se i život zapostavljenih manjinskih grupa- katolika, Židova (W. Allen) te Indijanaca i crnaca, čija se tragičnost i obespravljenost otvorenije prikazuje.
Hollywood se svojom renesansom najviše u svojoj povijesti približio nezavisnom, autorskom filmu, stoga smo presjek filmova tog razdoblja odlučili prikazati u jesenskom ciklusu Palube 7. Šest filmova Novog Hollywooda predstavljamo SAD:
NOVI HOLLYWOOD- 6 filmova ukratko
Paluba 7 ne čuva adute za zadnji štih, pa će dečkom i devetkom ciklusa istjerati sve sumnje treba li se jesenskim petcima zaputiti u Radnički dom: 16. rujna ciklus otvara Taksist, Zlatnom palmom nagrađena drama M. Scorsesea. De Niro je njujorški taksist (Are you talkin' to me?) koji ne želi čekati "da padne kiša koja će sprati sve ovo smeće s ulice". Vijetnamski veteran koji vozi bilo kuda, bilo kada jedan je od ključnih likova amer. filma 70-ih, stoga ne propustite prvu projekciju Palube 7.
Tjedan nakon imamo film s još jednom velikom facom; Jack Nicholson je Randal P. McMurphy, antiestablišment-pametnjaković koji završi u raljama psihijatrijske bolnice i zloglasne sestre Ratched (L. Fletcher). Film je režirao češki prebjeg Miloš Forman, po romanu Kena Keseya; osvojio je svih 5 glavnih Oscara (film, režija, scenarij, m. i ž. glavna uloga) što je uspjelo još samo dvama filmovima u povijesti (Dogodilo se jedne noći, iz '34 te Kad jaganjci utihnu, iz 1991.).
Treći i četvrti film dijele istog glumca, čuvenog "nosonju" Dustina Hoffmana (1937), pobornika znane Metode (uživljavanja u lik koji tumači). Prvo ćemo ga gledati kao zbunjenoga Benjamina u, za ono vrijeme skandaloznom, "Diplomcu" M. Nicholsa (režijski Oscar), kao hipotenuzu ljubavnog trokuta majka-kćer-studoš, a sve garnirano prekrasnim soundtrackom dua Simon-Garfunkel. Ponešto su drukčiji "Psi od slame" poznatog redatelja tzv. holivudske desnice Sama Peckinpaha. Hoffman je ovdje mirni prof. matematike čiji brak s atraktivnom plavušom puca pod pritiscima. Seksa i nasilja ne fali, kontroverzna scena silovanja još i danas izrabljuje emocije gledatelja iako su nas režiser Divlje horde, a i godina u kojoj su nastali i Prljavi Harry i Francuska veza i Shaft i Paklena naranča navikli na nove standarde u prikazu nasilja i seksa na filmu...
I posljednja dva filma ciklusa dijele nešto zajedničko- redatelja Sidneya Lumeta (rođenog 1924, a preminulog upravo ove, 2011. g.) od čijih smo mnogih poznatih naslova odabrali dva; prvi je Pasje poslijepodne, snimljen po istinitom događaju o pljački banke koja pođe po zlu (pljačkaši su kumovska braća Pacino i Cazale), dok je i drugi film, TV-mreža (1976. je pokupio 4 zlatna kipića), nadahnut istinitim događajima i razotkriva dvostruki moral tv-kompanija te golemi utjecaj tog medija na ljude i društvo u cjelini. Tako ćemo filmom jednog od društveno najangažiranijih redatelja zatvoriti ciklus Novog Hollywooda. Za sve filmove vrijedi isti poziv i isto mjesto, petkom u 21 sat, u Radničkom domu, novi ciklus Novog Hollywooda ove jeseni na Palubi 7!
- 00:35 -
petak, 10.06.2011.
Steve McQueen
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 03.06.2010. u 21.00 h
Bullitt (1968.)
Režija: Peter Yates
Scenarij: Harry Kleiner, Alan Trustman, Robert L. Fish
Uloge: Steve McQueen, Norman Fell, Simon Oakland, Ed Peck, Robert Duvall, Joanna Cassidy
Film kojem pripusuju najbolju auto potjeru ikad viđenu na velikom ekranu sa Stevom McQueenom u ulozi old school policajca.
Steve McQueen je Frank Bullittt, proslavljeni policijski poručnik iz San Francisca. Njegov najnoviji zadatak je čuvanje slavne osobe, zaštićenog svjedoka koji bi trebao pomoći u raskrinkavanju mreže organiziranog kriminala u Chicagu. Nakon što je njegov čovjek ubijen u svojoj hotelskoj sobi, baš kao i jedan od detektiva, gradski tužitelj (Robert Vaughn) gubi živce što će posebno osjetitii Bullitt koji kreće u potragu za ubojicom. Njegov sve samo ne by the book način rada ne nailazi na odobravanje nadređenih no to ne ga ne brine previše.
'Bullitt' prikazuje predstavnike zakona u pozitivnom, humanom kontekstu u vrijeme kada su momci u plavom bili na žestokom udaru kritike javnosti. Proglašavani su neprijateljima naroda i slobode, korumpiranim svinjama koje više nego itko koriste svoj položaj u nečasne svrhe. Riječ je o filmu koji je McQueenu nakon uspješnica poput 'Thje Magnificent Seven' i 'The Great Escape' učvrstio status velikog glumca, drami koja svoj uspjeh duguje prije svega spektakularnoj, 15minutnoj potjeri na ulicama San Francisca.
Warner je 1968. sklopio ugovor sa Fordom koji ih je obvezao na korištenje vozila tog proizvođača automobila u svim svojim filmovima. Glavna je zvijezda bio Ford Mustang 390 po prvi puta predstavljen 1964. Tzv. 'Stang' jedan je od najprodavanijih manjih Fordovih automobila. Prije početka snimanja potjere McQueen je zaključio kako bi bilo glupo gledati potjeru dvaju istih automobila te su jednog Mustanga zamjenili nešto većim Dodge Chargerom. Oba su automobila imala V-8 motore i, da li je potrebno naglasiti, bili su jako, jako brzi.
Još fascinantnija je potjera koja se odvijala na strmoglavim ulicama San Francisca pri brzinama većim od 130 kn/h na cestama na kojima je gotovo nemoguće voziti više od 30 km/h ukoliko želite sačivati auto u jednom komadu. Stubišta velike poslovne zgrade puna ljudi bila su, uz prenatrpane gradske ulice samo jedno od poprišta zaista spektakularne potjere s kojom bi mogli usporediti eventualno onu u 'Francuskoj vezi'.
(izvor: filmski.net)
- 18:14 -
četvrtak, 09.06.2011.
Brigitte Bardot
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 03.06.2010. u 21.00 h
I Bog stvori ženu (Et dieu... crea la femme)(1956.)
Režija: Roger Vadim
Scenarij: Roger Vadim, Raoul Lévy
Uloge: Brigitte Bardot, Curd Jürgens, Jean-Louis Trintignant, Jane Marken, Jean Tissier
Juliete je osamnaestogodišnja seks-bomba bez roditelja. Udaje se za naivnog Michelea suočena s povratkom u sirotište, no onaj tko bi mogao unijeti pomutnju u tu, ionako krhku vezu, jest Micheleov brat Antoine. Juliete uskoro mora odlučiti znači li joj nešto poštovanje koje uživa od Michelea ili će se vratiti starom načinu života...
Opora erotska melodrama mediteranske ambijentacije, koja afirmira iskrenost osjećaja i seksualnu slobodu kritizirajući jalov mačizam i malograđansko licemjerje, proslavila je njegovu tadašnju suprugu Brigitte Bardot te pridonijela inauguraciji novog vala.
Brigitte Bardot je prvo bila fotomodel. Zapaža je tadašnji asistent režije i budući suprug Roger Vadim, čijim redateljskim debijem I Bog stvori ženu (1956), nakon nekoliko manjih uloga, postaje svjetska zvijezda i »seks-simbol«, u tipu tzv. nimfete – djetinjaste, senzualne i seksualno poduzetne mlade djevojke. Poznata kao BB, osvojila je i američku publiku ugavnom sličnim, tipiziranim ulogama.
- 18:39 -
četvrtak, 26.05.2011.
James Dean
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 27.05.2010. u 21.00 h
Buntovnik bez razloga (Rebel Without a Cause)(1955.)
Režija: Nicholas Ray
Scenarij: Stewart Stern, Irving Shulman, Nicholas Ray
Uloge: James Dean, Natalie Wood, Sal Mineo, Jim Backus, Ann Doran
Ovaj klasik iz pedesetih jedan je od prvih filmova ispričanih iz perspektive tinejdžera. Govori o jednoj noći i dva dana u životu troje mladih buntovnika.
Amerika pedesetih godina nije bila zabrinuta terorističkim napadima, ubojstvima u školama i sličnim problemima modernog svijeta. U posljeratnom razdoblju vladala je epidemija maloljetničke delikvencije koja uglavnom nije bila uzrokovana siromaštvom i teškim životnim uvjetima. Američko je društvo bilo uplašeno najezdom vražje mladeži koja se nije željela prilagoditi. Nicholas Ray tada je napravio studiju ponašanja mladih buntovnika prema kojoj je i snimljen ovaj kultni naslov koji na probleme američke mladeži po prvi puta gleda iz nešto drugačije perspektive - njihove.
U svojoj drugoj velikoj ulozi nakon drame 'Istočno od raja' Dean uskače u cipele Jima Traska, tinejdžera sa svojom dozom problema. Zbog pijanstva u kinu završtava u policiji gdje po njega dolaze roditelji i baka. Već na prvi pogled vidljiv je izostanak normalne komunikacije između Jima i njegove obitelji.
Starkovi su se preselili upravo zbog Jima i njegove nemogućnosti da se uklopi u školu i zajednicu. Ne treba mu previše vremena da upozna prvu ekipu, lokalnu maloljetničku bandu. Baca oko na prelijepu Judy (Natalie Wood) koja u početku glumi sramežljivost viseći sa vođom bande Buzzom (Corey Allen) no Jimov šarm kasnije će doći do izražaja kao i Judyjini aduti.
Novog prijatelja pronalazi u Platu (Sal Mineo), pomalo tajanstvenom samotnjaku kojeg svi cool klinci konstantno ponižavaju. Sa Jimom na svojoj strani Plato više nije predmet poruge no ovdje je puno važniji jedan drugi aspekt njihove 'veze'. Ovo je naime jedan od prvih, naravno suptilnih, prikaza gay ljubavi u komercijalnom filmu no sve se svodi na igru očima Sala Minea.
Jim upada u sve veće probleme, stalno u sukobu sa okolinom i prije svega sa Buzzom. Utjehu uglavnom pronalazi u Judyinom naručju dok sveprisutni Plato drži fenjer. Utrkivanje na ulicama, tuče, sukobi u obitelji pa i borba noževima dio su svakodnevnice Jim Starka čija je karizma vidljiva u svakoj sceni. Otuđenost od obitelji Dean je osjetio na vlastitoj koži kada mu je umrla majka i ostavio ga otac što mu je nedvojbeno pomoglo u uvoj ulozi.
Homoseksualne tenzije između Deana i Minea na ekranu imale su uporište i izvan njega. Iako deklarirani biseksualaci šuška se da su njih dvojica tada bili u prisnoj vezi. Mineo je nekoliko puta nakon Deanove smrti istaknu da 'Da je tada znao da ljubav između muškaraca moguća oni bi gotovo sigurno bili zajedno'. Toliko o retorici.
'Buntovnik bez razloga' se u kinima pojavio nepunih mjesec dana nakon Deanove tragične smrti u automobilskoj nesreći osiguravši mu status filmske ikone. Životi njegovih kolega buntovnika također su tragično završili. Natalie Wood se utopila 1981. godine, a Sal Mineo je 1976. ubijen. Ovaj je film definitvni imao lošu karmu i popriličnu dozu kontroverzi no to ne umanjuje njegovu vrijednost.
(izvor: filmski.net)
- 23:50 -
četvrtak, 19.05.2011.
Greta Garbo
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 20.05.2010. u 21.00 h
Ninočka (Ninotchka)(1939.)
Režija: Ernst Lubitsch
Scenario: Melchior Lengyel, Charles Brackett, Billy Wilder, Walter Reisch
Uloge: Greta Garbo, Melvyn Douglas, Bela Lugosi, Ina Claire, Sig Ruman
U svojoj prvoj komediji Garbo glumi hladnu Ruskinju koja se topi pred šarmantnim francuzom nabacujući usput sarkastične šale o sovjetskoj represiji.
'Garbo se smije!' glasio je promotivni slogan u sklopu marketinške kampanje prve punokrvne komedije legendarne Grete Garbo, vrlo sličan sloganu 'Garbo priča!' koji je pak popratio prvi film iz Garbinog postnijemog razdoblja. U 'Ninočki' ona glumi istoimenu hladnu ruskinju zaposlenu u vojnoj službi. U sklopu zadatka zajedno sa dvojicom kolega putuje u Pariz kako bi prodala vrijedne dragulje bivše ruske grofice Swane.
Ženstvenost zapostavlja ruskom bratstvu dok ljubav prema suprotnom spolu zamjenjuje ljubavlju prema majčici Rusiji. Njezin će čvrsti emocionalni štit slomiti slatkorječivi šarmer, grof (Melvyn Douglas) koji ne može odoljeti mladoj Ninočki.
Garbo je u ulozi ruskog vojnog lica pomogao švedski naglasak, ali i neupitan talent. Film obiluje duelima dvoje glavnih protagonista koji, iako u početku dijametralno suprotni, uspjevaju pronaći zajednički jezik.
Film obiluje Ninočkinim sarkastičnim osvrtima na komunizam i tadašnje prilike u Rusiji. 'The last mass trials were a great success. There are going to be fewer but better Russians.' - samo su neki od primjera u kojem Ninočka govori u režimu koji vlada u njezinoj zemlji.
'Ninočka' je jedna od rijetkih komedija onoga vremena koje napada sovjetski režim no ipak nije podigla veću prašinu zbog odveć humorističnog tona.
(izvor: filmski.net)
- 14:39 -
petak, 13.05.2011.
Humphrey Bogart
Radnički dom, Radnički trg 2 (kod tržnice), petak 13.05.2010. u 21.00 h
Casablanca (1942)
Režija: Michael Curtiz
Scenarij: Howard Koch, Julius J. Epstein, Philip G. Epstein, prema drami Svi dolaze Kod Ricka Murraya Burnetta i Joan Alison
Uloge: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henried, Claude Rains, Conrad Veidt, Sydney Greenstreet, Peter Lorre.
U prosincu 1941. u Casablancu, tada pod kontrolom tzv. višijevske Francuske, stižu antifašistički borac u bijegu pred Gestapom Victor Laszlo i njegova supruga Ilsa. Falsificirane putne isprave, s pomoću kojih bi oni mogli otputovati u SAD, nalaze se kod ciničnog Amerikanca Ricka, vlasnika bara, ali čini se da on nije voljan pomoći. Neznatnu opasnost za Laszla predstavlja korumpirani šef franc. policije Renault, a znatno veću njem. bojnik Strasser. Ilsa pokušava uvjeriti Ricka da ipak pomogne te se oni prisjećaju svoje ljubavne prošlosti u predratnom Parizu.
Vjerojatno najpoznatiji kultni film uopće, takav status duguje sugestivnom ugođaju kozmopolitskog, dekadentnog i egzotičnog ambijenta, s dojmljivom fotografijom niskoga ključa, opuštenim glum. kreacijama i duhovitim, lakopamtljivim replikama, te vještom uobličavanju idejnih, ratnopropagandnih preokupacija kroz arhetipske melodramske obrasce (motiv ljubavnoga trokuta), naglašene i kadriranjem koje usredotočava gledateljsku pozornost na likove Ilse i Ricka. Tipičan primjer lika tzv. čovjeka koji oklijeva (preuzetog iz vesterna), Rick je zaokupljen ponajprije čuvanjem vlastite slobode i individualnosti te se isprva odbija opredijeliti u ratnom (i ideol.) konfliktu pa u tome smislu simbolizira amer. osjećaj posebnosti (i izolacionizam). Njegov završni angažman predstavlja stoga pomirenje takvog sustava vrijednosti s moralnim obvezama (simboliziranim u liku Laszla), ali i afirmaciju vjere u individualni instinkt.
Izrazito melodramatičan završetak u skladu je s mitologiziranjem protagonista i njegova izbora, dok sam završni kadar kontrastiranjem ležernih replika i postupnog nestajanja Ricka i Renaulta u magli sugerira i mračnije konotacije optimističnog razrješenja, ali i vizualiziranje stečenoga mitskoga statusa tih likova. Kao vrhunski (i komercijalno vrlo uspješan) primjer kombinacije ratnog filma, melodrame i film noira, C. je nagrađena trima Oscarima – za film, režiju i scenarij. Situacije i motivi iz filma citirani su u brojnim ostvarenjima, a sam je film postao predmetom brojnih kulturoloških studija npr. Casablanca ili preporod bogova U. Eca.
(izvor: B. Kragić, HFL)
- 16:19 -